Prvo, pa muško.
Moj prvi post vezan je za naslov bloga koji sam odabrala.
Kao dijete vjerovala sam kako ljudi cijene druge ljude s obzirom na njihove posebnosti i način djelovanja prema drugima koji se razlikuje od osobe do osobe. Međutim, bila sam "glupasto" dijete.
Kako sam odrastala shvatila sam da se ljudi dijele na one koji imaju novce i s njim žive i na one ljudi koji preživljavaju pomoću novca.
Kapitalističko društvo u kojem se cijene ljudi koji imaju novaca jer novac kod nas znači sve, je izrodilo pojam društva muških sponzoruša koji ne daju ništa, ali uzimaju sve. Muške sponzoruše su jadnije od ženskih. Žene priznaju svoje opredjeljenje, ali ova specifična vrsta mačo muškaraca koji ne nude ništa, ali traže sve i dalje stoje skriveni u mraku i iz kutka vrebaju žrtve te ih zaskaču prvom prilikom. Poput vampira zagrizu sudbinu jadne žene kako bi nahranili svoj ego.
Žene su nažalost preslabe za osjećaj samoće. Zadovoljavaju se sa svime što miriše na muško te prihvaćaju ono što oni donose, a ne shvaćaju kako su one zapravo jadne, male životinjice uhvaćene u zamku lijepih riječi.
Riječi, ne djela, njihov je moto.
Upoznata sam sa jednim takvim društvom i nažalost, moja draga prijateljica je uhvaćena u zamku moralno sramotne pojave. Strah od samoće je postao osjećaj koji je obuzeo njezino biće i postala je neprijatelj mojih iskrenih savjeta.
Nje više nema, ona je postala dio mase. Sva njena posebnost je pojedena od strane straha.
Zato posvećujem naslov bloga tom društvu. Bravo, uspjeli ste. Jednu malu djevojčicu ste zarobili.
Ali karma je zafrknuta stvar, vratit će gdje ni ne pomišljaš.!